Pogledajte kako da napravite EKOLOŠKU vreću za čuvanje namirnica:
Preuzeto sa: Blic
Električnu energiju dobijamo iz naftnih derivata, vetra, vode, biomase, Sunca i nuklearnom fisijom. Svaki od načina dobijanja struje ima svoje prednosti i mane iz perspektive operativnih troškova, uticaja na životnu sredinu, mogućnosti za neprekidno energetsko snabdevanje, bezbednosti, roka trajanja, cene električne energije i sličnog.
Istraživanje je pokazalo da je najkobniji po našu atmosferu ugalj. U stopu ga prate i druga fosilna goriva: nafta i prirodni gas. Iako se obnovljivi izvori (OIE) i fisija načelno smatraju čistim energetskim resursima, oni kroz procese transporta delova, izgradnje i rastavljanja elektrana i nastanak otpada po okončanju njihovog radnog veka, u određenoj meri prljaju vazduh, ali i prirodu. Ukupna proizvodnja gasova sa efektom staklene bašte od strane elektrana na OIE i nuklearnih postrojenja ipak je više od petnaest puta niža u odnosu na fabrike struje koje izrabljuju prljave resurse.
Jedna trećina nuklearnih elektrana u Sjedinjenim Američkim Državama je neunosna ili u planu za prerano zatvaranje. Ukoliko njihovo mesto u snabdevanju Amerikanaca električnom energijom preuzmu ugalj i prirodni gas, ispuštanja štetnih materija bi u ovoj zemlji mogle da porastu za 6 odsto. Izveštaj je izradila Unija zabrinutih naučnika.
„Ponestaje nam vremena za smanjenje emisija kojim bismo izbegli najgore uticaje klimatske krize“, rekao je Stiv Klemer, direktor istraživanja energije pri Uniji. „Gubitak nisko-ugljeničnog izvora struje poput nuklearne energije otežaće dekarbonizaciju. Iako ova tehnologija nije savršena i nosi rizike, trebalo bi da pravimo kompromise.“
Grupe za zaštitu životne sredine poput Greenpeace vode kampanje protiv nuklearne energije skrećući pažnju na katastrofe koje su se odigrale u Černobilju 1986. i u Fukušimi 2011. godine.
Pored neprekidne pretnje od oslobađanja radioaktivnosti i štetnosti hemijskog zagađenja i opasnog otpada, dodatni demotivišući faktor za korišćenje nuklearnih reaktora za proizvodnju struje je skupoća nuklearne energije.
Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, u periodu od 2000. do 2013, preduzetnici su 57 odsto ukupnih sredstava usmerenih ka izgradnji novih postrojenja uložili u zelene kilovate, a tek 3 odsto u nuklearne. Za razliku od troškova nuklearne struje, troškovi obnovljive padaju.
Preuzeto sa: Energetski portal
Kina, Rusija i Kanada trenutno vode takvu klimatsku politiku koja bi mogla da dovede do povećanja globalne temperature za čak 5 stepeni do kraja ovog veka.
Ovo su rezultati novog istraživanja koje je rangiralo klimatske ciljeve različitih zemalja. Studija je objavljena u petak u stručnom magazinu Nature Communications, i pokazuje odnos između nacionalnih ciljeva za smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte i uticaja koje će oni imati na globalno povećanje temperature. Cilj ovog istraživanja jeste da informiše učesnike Pariskog sporazuma i da im pomogne da ostvare ono na šta su se obavezali pre tri godine.
Amerika i Australija su za nijansu bolje jer bi uticale na porast temperature od 4 stepena. Zemlje Evropske unije, koja nosi titulu pionira u borbi protiv klimatskuh promena, trenutno bi dovele do povećanja duplo većeg od propisanog ciljevima Pariskog sporazuma, tj. za oko 3 stepena.
Od velikih ekonomija najbolje se rangirala Indija koja premašuje propisani cilj za samo pola stepena. Nerazvijene zemlje generalno manje doprinose globalnom zagrevanju i bolje su rangirane, a razlog leži u tome što imaju manje fabrika, elektrana i saobraćaja pa samim tim imaju i manje emisije štetnih gasova.
Sa druge strane svetske energetske sile poput Kine malo toga rade da ograniče svoje štetno delovanje. Ovo podrazumeva Saudijsku Arabiju koja izvozi naftu, Rusiju koja izvozi gas i Kanadu koja takođe eksploatiše naftu. Lobiji fosilnih goriva su veoma jaki u ovim zemljama a nemogućnost vlade da se izbori sa njima preti da dovede do povećanja globalnih temperatura od 5 stepeni.
„Interesantno je videti koliko neke zemlje zaostaju u ispunjenju svojih ciljeva iako su smatrane za lidere u borbi protiv klimatskih promena,“ izjavio je autor studije Jan Robiu du Pont sa Univerziteta u Melburnu.
Ovo istraživanje će vrlo verovatno izazvati burne reakcije. Prema Pariskom sporazumu ne postoji jasno definisana odgovornost zemalja jer svaka nacija sama određuje svoje ciljeve u odnosu na niz različitih faktora. Ti faktori podrazumevaju političku moć, nivo industrijalizacije, ekonomsku moć, veličinu populacije, istorijsku odgovornost za emisije itd. Svaka vlada odabrala je interpretaciju jednakosti koja odgovara njihovim interesima, tvrde autori studije.
Oni su u istraživanju pokušali bolje da definišu jednakost u odgovornosti zemalja tako što su razmatrali drugačije interpretacije i nadaju se da će njihov rad doprineti pregovorima koje UN organizuje sledećeg meseca u Poljskoj. Iako ova studija naglašava razlike između političke volje zemalja, autori tvrde da ona služi da inspiriše a ne da traži krivca.
„Ovo istraživanje nudi instrumente zemljama pomoću kojih mogu da provere na koji način ih druge zemlje percipiraju i da li spadaju u kategoriju klimatskih lidera ili pak onih koji napredak usporavaju,“ rekao je Džoeri Rogelj sa Imperijalnog koledža u Londonu.
Preuzeto sa: energetskiportal.rs
Kineski naučnici, u potrazi za čistim izvorom energije, konstruisali su “veštačko Sunce” na nuklearni pogon, koje je u stanju da dostigne temperaturu od 100 miliona stepeni Celzijusa.
Poređenja radi, u središtu te zvezde temperatura iznosi “samo” 15 miliona stepeni.
Iz Instituta za fiziku plazme, pri Akademiji nauka Kine, saopšteno je da naučnici testiraju ovu napravu u obliku prstena kako bi reprodukovali proces u središtu zvezda, iz koga nastaje ogromna količina energije.
Naprava koristi nuklearnu fuziju kako bi zagrejala prostor u velikom okruglom kućištu, a samo da bi se uključila Institut mora da izdvoji 15.000 dolara.
Cilj ambicioznog projekta je bolje razumevanje nuklearne fuzije da bi se jednog dana koristila kao alternativa fuziji u nuklearnim centralama, iza koje ostaje radioaktivni otpad.
U Kini je, inače, nedavno najavljena izgradnja “veštačkog Meseca”, koji bi kao satelit trebalo da bude lansiran u orbitu i posluži kao zamena uličnoj rasveti, prenosi Sputnjik.
Pogledajte video:
Preuzeto sa: b92.net
Posle nešto više od godinu dana sudskog procesa i tri i po godine borbe Zaječaraca za svoje arteske česme, napokon je danas Osnovni sud u Zaječaru presudio da je vlasnik Hotela “Srbija TIS” Toplica Mitrović kriv za presušivanje više arterskih česama u gradu. On je prvostepeno osudjen na kaznu zatvora od 6 meseci, uslovno na dve godine, zbog krivičnog dela oštećenje životne sredine, dok je Snežana Mitrović, direktorka Hotela oslobođena optužbe.
Naša ekipa je zabeležila prve reakcije Toplice Mitrovića nakon izricanja presude, kao i reakcije članova Udruženja “Za česme”.
Ovaj medijski sadržaj je sufinansiran sredstvima Ministarstva zaštite životne sredine. Mišljenja i stavovi izraženi u tekstu su odgovornost autora i njegovih saradnika i ne predstavljaju nužno zvaničan stav Ministarstva zaštite životne sredine.
Ministarstvo zaštite životne sredine
Preuzeto sa: Za media
Toplica Mitrović, vlasnik Hotela “Srbija TIS” prvostepeno je danas osuđen na kaznu zatvora od 6 meseci uslovno na dve godine zbog krivičnog dela – Oštećenje životne sredine. Njega je sudija Osnovnog suda u Zaječaru Saša Živković, osudio na ovu kaznu kao investitora bušotine na parkingu hotela koja je dovela do presušivanja više arteskih česama u gradu. Direktorku Hotela Snežanu Mitrović sud je oslobodio.
Posle izricanja presude, Mitrovići nisu želeli da komentarišu presudu a njihov advokat je u neformalnom razgovoru sa našim novinarom, najavio žalbu. Kuriozitet je da je ovo prva presuda u istoriji srpskog pravosuđa koja je izrečena za krivično delo oštećenje životne sredine.
U Udruženju “Za česme” koje je i podnelo krivičnu prijavu protiv bračnog para Mitrović, zadovoljni su današnjom presudom.
Obe strane u ovom procesu imaju pravo žalbe Višem sudu u Zaječaru u roku od 8 dana.
Ovaj medijski sadržaj je sufinansiran sredstvima Ministarstva zaštite životne sredine. Mišljenja i stavovi izraženi u tekstu su odgovornost autora i njegovih saradnika i ne predstavljaju nužno zvaničan stav Ministarstva zaštite životne sredine.
Ministarstvo zaštite životne sredine
Preuzeto sa: zamedia.rs
Odlomak iz intervjua Gorana Trivana, ministra za zaštitu životne sredine, za emisiju “Licem u lice sa Ivasom” Telegraf TV-a, o pijaćim vodama.
Kada govorimo o pijaćim vodama, da li će Srbija ostati žedna i pored svih i banja i izvora?
“Srbija, generalno, ne troši vodu na racionalni način. Mislim da Srbija nema dovoljno pijaće vode, perspektivno gledajući. Klimatske promene donose snižavanje nivoa podzemnih voda. Istovremeno, to znači smanjivanje kapaciteta podzemnih voda i rezervi koje imamo.
Ako je to tako, a čak i da nije, pamet bi trebalo da kaže da bi trebalo racionalno koristiti pijaću vodu sve da je i imamo za bacanje, a nemamo. To je jedan deo priče, a drugi deo su površinske vode. One moraju da budu čiste, da biste i tu imali deo rezervi, koja se može kvalitetno prerađivati u kvalitetnu pijaću vodu.
Ne mislim da imamo dovoljno pijaćih voda i to je razlog više, što stalno strepim nad tim, kako koristimo te pijaće vode. Nikako nisam za to i ne slažem se sa tim, što su mnogi izvori pijaće vode dati kao koncesija ili na neki drugi način različitim subjektima. Voleo bih da sve te kapacitete čuvamo ili bar da troše preduzeća koja su naša, a ne na ovaj način, dajući onima koji to tržišno koriste. Mislim da to nije bezbedno i da Srbija mora da taj najvažniji resurs, planetarno govoreći, sačuva za sebe.
U ovom trenutku imate nekoliko ratova za koje se ne misli da se vode zbog pijaće vode. Garantujem da se nekoliko ratova u svetu vodi zbog problema, koje su izazvali nedostaci pijaće vode.
Budućnost je već stigla. Ono što se uglavnom ne dopada auditorijumu kada kažem, to je da je budućnost stigla i da već živimo u svim onim naučno-fantastičnim filmovima koji su projektovali da nema pijaće vode i da smo kao planeta preterano zagađeni. Mi smo već tu, samo što kao da nismo svesni toga.”
Intervju u celosti možete pogledati na: Trivan u studiju Telegraf TV-a
Foto: Nikola Tomić
Preuzeto sa: telegraf.rs
Zaštita životne sredine jedna je od najzahtevnijih oblasti u procesu pristupanja Srbije Evropskoj uniji, za koju su neophodne dovoljne investicije, ali svako ulaganje u zaštitu životne sredine i usvajanje evropskih standarda doneće dobrobit, kvalitetniji i zdraviji život građanima Srbije, zaključeno je na sastanku šefova misija zemalja EU, na kojem je gost bio ministar zaštite životne sredine Republike Srbije Goran Trivan.
Sastanak sa ambasadorima zemalja članica EU u Srbiji kojem je predsedavao šef Delegacije EU ambasador Sem Fabrici, posvećen zaštiti životne sredine u Srbiji, protekao je u otvorenom razgovoru o najvažnijim pitanjima i izazovima Republike Srbije u kontekstu otvaranja Poglavlja 27 životna sredina – klimatske promene, saopštilo je resorno ministarstvo. Ministar Trivan je predstavio aktuelno stanje i najznačajnije aktivnosti na rešavanju izazova u zaštiti životne sredine u Srbiji. Ambasadori zemalja članica EU izrazili su ovom prilikom punu podršku Srbiji u procesu pridruživanja EU.
Preuzeto sa: Blic
Na putu Srbije ka Evropskoj uniji jedno od zahtevnijih poglavlja biće poglavlje 27, koje se tiče životne sredine. Izvesno je da će ono biti i jedno od najskupljih za Srbiju u procesu pristupanja EU, što su potvrdili i stručnjaci, procenivši da će to da košta oko 11,5 milijardi evra.
U takvim okolnostima jasno je da su najveće domaće kompanije i njihova ulaganja u zaštitu životne sredine od velikog značaja za prilagođavanje domaćih standarda evropskim ekološkim standardima. Kako su proizvodnja i prerada sirove nafte složeni procesi s ekološkog aspekta, ulaganja Naftne industrije Srbije, kao vodeće domaće energetske kompanije, biće važna za ovaj segment, potvrđuju iz ove kompanije.
U NIS-u navode da su odgovornost prema resursima i zaštita životne sredine među prioritetima poslovanja kompanije. U projekte zaštite životne sredine ova kompanija je od 2009. godine, zaključno sa 2017, uložila više od 12,7 milijardi dinara. Ulaganja u ovu oblast i dalje će biti prioritet kompanije, a interes je takozvani cilj nula, odnosno radni procesi bez povreda i negativnih uticaja na životnu sredinu.
Projekti u oblasti zaštite životne sredine izvođeni su u svim segmentima poslovanja, posebno kada je reč o istraživanju i proizvodnji nafte i gasa, kao i preradi naftnih derivata. Tako su u Rafineriji nafte Pančevo poslednjih godina realizovani projekti vredni nekoliko desetina miliona evra, a takav odnos prema zaštiti životne sredine rezultirao je time da je Rafinerija u 2017. godini postala prvo energetsko postrojenje u Srbiji koje je od nadležnih državnih organa dobilo posebnu dozvolu – najznačajniji dokument iz oblasti zaštite životne sredine koji jedan operater može da dobije.
Budući da dozvola predstavlja i obavezu da Rafinerija nastavi s odgovornim odnosom prema životnoj sredini, u NIS-u navode da je u toku realizacija projekta duboka prerada, odnosno izgradnja postrojenja vrednih više od 300 miliona evra koja će pored biznis efekata doneti i ekološku korist. Pre svega, reč je o prestanku proizvodnje mazuta s visokim sadržajem sumpora, kao i povećanju energetske efikasnosti, čime će NIS nastaviti da doprinosi unapređenju zaštite životne sredine u našoj zemlji.
Autor: J. P. S.
preuzeto sa: http://www.politika.rs
Širom sveta danas, 3. novembra obeležava se Svetski dan čistog vazduha, kao podsetnik da je vazduh za nas uslov života i kao upozorenje na opasnosti usled svakodnevnog prekomernog emitovanja štetnih materija u atmosferu.
Tekst: Ivana Nikolić
Zahvaljujući povećanju spoljašnje temperature, drveće širom sveta dobilo je dodatno vreme za rast – u nekim delovima planete, i do tri nedelje više nego ranije. Ipak, suprotno očekivanjima da će takvo drveće biti i veće i jače, proučavanje šuma centralne Evrope pokazalo je da veće temperature, kombinovane sa zagađenjem vazduha i tla, čine da drvo postaje slabije: stabla se lakše seku, a drvo za ogrev ima manju ogrevnu moć.
Dodatno vreme za rast, ipak, nije sasvim nov fenomen – on traje već oko 100 godina. Čini se da je najviše zastupljen u šumama Centralne Evrope, gde se stopa rasta bukve i smrče povećala za oko 77 procenata od 1870. godine. Mnogi naučnici su zbog toga smatrali da je gustina drveta ostala netaknuta, a da dodatno vreme za rast znači da je drvo sada kvalitetnije – i za građevinu i za ogrev.
Ali Hans Preč, istraživač sa Tehničkog univerziteta u Minhenu i njegove kolege nisu bile sigurni da li dodatno vreme za rast zaista prija drveću. Zato su rešili da ispitaju da li se i kako promenio kvalitet drveća i u tu svrhu nadgledali su 41 oglednu parcelu na jugu Nemačke (važno je istaći da se neke od njih kontinuirano nadgledaju još od 1870.). Preč i njegov tim koristili su uzorke četiri vrste – norveške smrče, hrasta-kitnjaka, evropske bukve i belog bora, i analizirali prstenove stabala uz pomoć sonde visoke frekvencije.
Ustanovili su da se u sve četiri vrste gustina drveta smanjila za 8 do 12 procenata, tim je objavio u časopisu Forest Ecology and Management.
,,Očekivali smo takav trend [smanjenja] gustine drveta, ali ne u ovolikoj meri“, kaže Preč.
On objašnjava da je ovakav trend posledica nekoliko faktora: povećanja temperatura koje podstiče brži rast, ali i azota koji potiče od poljoprivrednog đubriva nataloženog u zemljištu, i izduvnih gasova od vozila. Prethodne studije su već povezale povećano korišćenje đubriva sa smanjenom gustinom drveta.
Osim što je došlo do smanjenja gustine drveta, smanjio se i sadržaj ugljenika i to za oko 50 odsto, što znači da drveće ,,usisava“ manje ugljen-dioksida iz atmosfere nego pre, kaže Ričard Hafton, ekolog sa Istraživačkog centra Vuds Hol u američkoj saveznoj državi Masačusets, koji nije učestvovao na spomenutoj studiji.
,,Plašim se da drvo možda više nije tako jako kako je bilo nekad,“ kaže Hafton.
Rezultati pokazuju i da šume, ovako oslabljene, sada mogu da pretrpe veća oštećenja prilikom oluja, kao i to da mogu da budu manje efikasne u eliminisanju gasova sa efektom staklene bašte, kao što je ugljen-dioksid, dodaje Hafton.
preuzeto sa: http://elementarium.cpn.rs
“Bušotina hotela Srbija TIS dovela je do presušivanja više arteskih česama u Zaječaru i izmedju radova na bušotini i presušivanja česama, nesumnjivo postoji uzročna veza”, ovo je danas pred sudom izjavio veštak Srdjan Parlić u krivičnom postupku protiv vlasnika zaječarskog hotela, bračnog para Toplice i Snežane Mitrović.
Više o tome »
Više od 70 životinja stradalo je prošle nedelje na njivi u blizini Vršca, objavilo je Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije .
Stradalo je ukupno 55 golubova, šest gugutki, jedna zeba, kokoška i domaća mačka, navode iz DZPPS, čiji su članovi obišli njivu.
Prema rečima Draženka Rajkovića iz DZPPS „sumnja se da je uzrok trovanja seme pšenice sa obližnje njive koje je, vrlo verovatno, tretirano karbofuranom”.
DZZPS je odmah obavestilo nadležne institiucije, pa je policija, zajedno sa veterinarskom i ekološkom inspekcijom izašla na teren.
Više od 70 životinja, od toga najveći broj ptica, pronađeno je mrtvo na njivi u okolini Vršca u utorak 17. oktobra.
Rajković navodi da je u pitanju najmasovnije trovanje ptica na jednom mestu koje se desilo u Srbiji.
„Na celoj površini njive jasno se uočavaju zrna pšenice roze boje – karakteristične za furadan”, navode u pisanom saopštenju iz DZZPS.
Prema pisanju sajta zemljoradničke zadruge Sto-vet, furadan je sistematični insekticid za suzbijanje zemljišnih štetočina tretiranjem semena. Furadan sadrži karbofuran, koji se smatra visoko toksičnom supstancom.
Kako navodi Draženko Rajković iz DZPPS, ne mora da znači da je ovo nužno slučaj namernog trovanja životinja.
„Postoje ljudi koj namerno posipaju otrov da bi otrovali psa ili golubove, ali postoje i oni koji nenamerno truju, uzimaju to seme, tretiraju ga karbofuranom, misleći da će ga zaštiti od moljaca i drugih insekata i onda polu-nehotice naprave štetu”, kaže Rajković.
Iz Veterinarske inspekcije grada Vršca navode da „inspekcija nema ovlašćenje da daje bilo kakve izjave o ovom slučaju”.
Rezultati analize sa polja punog mrtvih ptica se još uvek čekaju.
Draženko Rajković iz DZPPS kaže da ima nezvanične informacije da je „urađena toksikološka analiza ptica i da nisu pronađene nikakve bolesti”.
„Sumnjamo na karbofuran, jer su ptice imale obilno unutrašnje krvarenje, razoreno im je tkivo na plućima, a to sve ukazuje na trovanje”, tvrdi Rajković.
„Prisustvovao sam kada su golubovi pojeli zrna sa njive, poleteli i vrlo brzo pali u žbunje”.
Furadan se ranije koristio u poljoprivredi jer su ljudi, prema rečima Draženka Rajkovića, smatrali da je u pitanju supstanca koja štiti seme od štetočina.
„Rezultati su relativno kasno došli do nas i ispostavilo se da se puno životinja otruje ovim preparatom”, kaže Rajković.
Prema odluci Uprave za zaštitu bilja Ministarsva poljoprivrede, dozvola za promet insekticida furadana ukinuta je u Srbiji 2014. godine.
Na sajtu Zavoda za zaštitu prirode Srbije jasno je istaknuto da „nije dozvoljeno i strogo je kažnjivo korišćenje preparata Furadan 35ST u bilo koje svrhe”, dodajiću da je reč o „veoma toksičnoj supstanci koja izaziva velike i teško popravljive štete u životnoj sredini”.
Za kršnje ove odluke su predviđene kazne – fizičko lice može biti kažnjeno novčanom kaznom ili kaznom zatvora u trajanju do tri godine, dok za privredni prestup kazne mogu iznositi od 700.000 do tri miliona dinara.
Ipak, stručnjaci Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode upozoravaju da su, i pored zabrane, furadan i drugi zabranjeni pesticidi još uvek dostupni na ilegalnom tržištu.
„Mi smo već ranije sa ministarstvom apelovali da ljudi ne koriste zabranjene supstance”, kaže Rajković.
Od početka 2018. godine, zabeleženo je nekoliko slučajeva trovanja životinja, naročito na području Vojvodine.
Jedno od većih trovanja zabeleženo je početkom januara pregledom terena oko sela Svilojevo kod Apatina kada je pronađeno 16 leševa otrovanih životinja, preneo je portal 021. Slična trovanja su otkrivena u Žitištu i u blizini Rume.
Izgleda najčešće – niko, jer krivci za trovanja retko kad budu otkriveni.
Poljoprivrednik iz sela Crna Bara u opštini Novi Kneževac jedan je od retkih koji je platio kaznu za ubijanje strogo zaštićene ptice ždrala upotrebom karbofunara oktobra 2017. godine.
Jedan prodavac iz Sente je početkom maja ove godine priveden zato što je na improvizovanoj tezgi na pijaci prodavao furadan.
Tada su iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica u Srbiji upozorili na nemar Fitosanitarne inspekcije, jer je do reakcije došlo tek 18 dana otkako je problem prijavljen, prenosi 021.
Navodno, nadležni su reagovali tek nakon što se na društvenim mrežama pojavila fotografija na kojoj se vidi da se furadan prodaje po ceni od 4.000 dinara za litar.
Prošlo je pet dana otkako je slučaj prijavljen i nisu pronađene nove mrtve životinje, kaže Rajković, dodajući da članovi Društva za zaštitu i proučavanje ptica reodvno obilaze njivu kod Vršca.
On ističe da je neophodno da se što pre utvrdi da li je seme zatrovano karbofunarom, kako bi se preduzele dalje mere.
„Niko nije sklonio seme, jer niko nema ovlašćenja, a i to se neće uraditi dok se ne potvrdi da se radi o karbofuranu”, kaže Rajković.
Kada se otkrije da li je reč o toksičnom insekticidu, na policiji je da uradi svoj deo posla i otkrije odgovorno lice, dodaje.
Izvor –https://www.bbc.com
Požar koji je buktao na 800 hekatara u okolini Zrenjanina i koji je zahvatio deo specijalnog rezervata prirode Carska bara ugašen je dan nakon izbijanja. Dok ekipe Zavoda za zaštitu prirode obilaze teren i utvrđuju štetu, iz uprave Specijalnog rezervata prirode Carska bara kažu da je prema prvim procenama izgorela ogromna površina pokrivena trskom.
Više o tome »